Sitovke (lat. Juncaceae), biljna porodica od oko četiristotinjak vrsta u osam prriznatih rodova iz reda travolike, koja je raširena po svim kontinentima. Svoje ime dobila je po rodu sita (Juncus), od kojih su kod nas poznate zebrasta i gola sita.
Rod sita sa 384 vrste voli blizinu vode, kao što su močvare, potoci i bare, ali i da su sunčana. Većina predstavnika su višegodišnje biljke, a tek nekoliko je godišnjih. Od ostalih rodova to su Luzula sa 141 vrstom; Distichia, 4; Juncoides, 2; Marsippospermum 4; Oxychloe 5; Patosia, 1 (Patosia clandestina); i Rostkovia 2.[1]
Biljke ove porodice sadržavaju silicijev dioksid, SiO2[2], pa nisu dobre za krmivo. Svježa gola sita (Juncus effusus) koja se u Japanu naziva igusa, koristia se za tkanje tatami prostirki, a u srednjovjekovnoj Europi su se sa njome prostirali zmljani podovi. Od osušena srčike izrađivale su se siromašne svijeće koje su davale žmirkavu svjetlost[3].
izrada tatami prostirki u Japanu
siromašna svijeća od site
Sitovke (lat. Juncaceae), biljna porodica od oko četiristotinjak vrsta u osam prriznatih rodova iz reda travolike, koja je raširena po svim kontinentima. Svoje ime dobila je po rodu sita (Juncus), od kojih su kod nas poznate zebrasta i gola sita.
Rod sita sa 384 vrste voli blizinu vode, kao što su močvare, potoci i bare, ali i da su sunčana. Većina predstavnika su višegodišnje biljke, a tek nekoliko je godišnjih. Od ostalih rodova to su Luzula sa 141 vrstom; Distichia, 4; Juncoides, 2; Marsippospermum 4; Oxychloe 5; Patosia, 1 (Patosia clandestina); i Rostkovia 2.
Biljke ove porodice sadržavaju silicijev dioksid, SiO2, pa nisu dobre za krmivo. Svježa gola sita (Juncus effusus) koja se u Japanu naziva igusa, koristia se za tkanje tatami prostirki, a u srednjovjekovnoj Europi su se sa njome prostirali zmljani podovi. Od osušena srčike izrađivale su se siromašne svijeće koje su davale žmirkavu svjetlost.
